DRUGI DIO
B R A K
Članak 5.
Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.
Članak 6.
Brak se može sklopiti suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.
Članak 7.
Brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.
Članak 8.
Brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka sklapa se pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose.
Članak 9.
(1) Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.
(2) Nevjesta i ženik priložit će prijavi izvatke iz matice rođenih, a kad je potrebno, na zahtjev matičara i druge isprave.
Članak 10.
(1) Matičar će na osnovi izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka.
(2) Ako je za sklapanje braka potrebna sudska odluka, matičar će nevjestu i ženika uputiti da je pribave.
Članak 11.
(1) Ako matičar utvrdi da nije ispunjena koja od pretpostavki za sklapanje braka, usmeno će priopćiti nevjesti i ženiku da ne mogu sklopiti brak i o tome sastaviti bilješku u prijavi namjere sklapanja braka.
(2) Nevjesta i ženik mogu u roku od osam dana od dana priopćenja o nemogućnosti sklapanja braka, nadležnom uredu za poslove opće uprave podnijeti zahtjev za utvrđivanje ispunjavaju li pretpostavke za sklapanje braka.
(3) Po zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka nadležni ured obvezan je u upravnom postupku donijeti odluku u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva.
Članak 12.
(1) Kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će uzeti izjavu nevjeste i ženika o izboru prezimena.
(2) Nevjesta i ženik svojim će potpisom potvrditi da su upoznati s osobnim pravima i dužnostima u braku, te mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 13.
(1) Matičar će u dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku, dan za sklapanje braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetog do četrdesetpetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.
(2) U iznimnim slučajevima kada za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije tridesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.
(3) Matičar će nevjesti i ženiku preporučiti da do dana sklapanja braka posjete savjetovalište za brak i obitelj.
Članak 14.
Ako na dan određen za sklapanje braka ne pristupe nevjesta, ženik ili oboje, a izostanak ne opravdaju, smatrat će se da je prijava namjere sklapanja braka povučena.
Članak 15.
(1) Brak se sklapa na svečan način u službenoj prostoriji, a iznimno na drugom prikladnom mjestu o čemu odluku donosi matičar.
(2) Za sklapanje braka izvan službene prostorije plaća se posebna naknada.
(3) Ministar nadležan za poslove uprave propisat će mjerila za određivanje iznosa naknade iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 16.
Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka.
Članak 17.
Svjedok pri sklapanju braka može biti svaka punoljetna i poslovno sposobna osoba.
Članak 18.
(1) Na dan i u vrijeme određeno za sklapanje braka matičar će objaviti da su osobno nazočni nevjesta, ženik i svjedoci, te da nema zapreka za sklapanje braka.
(2) Matičar će prigodnim govorom upoznati nevjestu i ženika s odredbama ovoga Zakona o njihovim pravima i dužnostima, istaknuti značenje braka, a posebice da je brak od najveće važnosti za obiteljski život koji je temelj svakoj društvenoj povezanosti i društvenom napretku.
(3) Nevjestu i ženika matičar će poimenice upitati pristaju li međusobno sklopiti brak.
Članak 19.
(1) Brak je sklopljen kad nevjesta i ženik izjave svoj pristanak.
(2) Nakon pristanka matičar će objaviti da je između žene i muškarca, navedenih njihovim osobnim imenima, sklopljen brak.
(3) Sklopljeni brak matičar će upisati u maticu vjenčanih. Upis u maticu potpisat će žena, muž, svjedoci i matičar.
(4) Odmah poslije upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima uručiti izvadak iz matice.
Članak 20.
(1) Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara potvrdu o ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka propisane ovim Zakonom.
(2) U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka matičar će navesti da je nevjestu i ženika upoznao s osobnim pravima i dužnostima u braku, s mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona, te njihove izjave o sporazumnom izboru prezimena.
(3) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka važi tri mjeseca od dana izdavanja.
(4) Matičar će upozoriti nevjestu i ženika da je izvadak iz državne matice vjenčanih dokaz da njihov brak sklopljen u vjerskom obliku ima učinke građanskog braka.
(5) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će sadržaj i oblik potvrde iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 21.
(1) Službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će matičaru iz članka 20. ovoga Zakona ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice, kojom potvrđuje da je brak sklopljen.
(2) Isprava iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja braka.
Članak 22.
(1) Brak sklopljen u vjerskom obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od tri dana od dana primitka isprave iz članka 21. ovoga Zakona.
(2) Odmah poslije upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima izdati izvadak iz matice.
Članak 23.
Brak sklopljen u vjerskom obliku sukladno odredbama članka 8. i članka 20. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, ima od dana sklapanja sve učinke propisane ovim Zakonom.
II. PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA
1. Pretpostavke za postojanje braka
Članak 24.
(1) Za postojanje braka potrebno je:
1. da su nevjesta i ženik osobe različita spola,
2. da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka,
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen prema odredbi članka 8. i članka 20. stavka 1. i 3. ovoga Zakona.
(2) Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka, ne nastaju pravni učinci braka.
Članak 25.
Pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne, ima centar za socijalnu skrb i svaka osoba koja za to ima pravni interes.
2. Pretpostavke za valjanost braka
Članak 26.
(1) Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka zbog opravdanih razloga sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da je brak u njezinu interesu.
(3) Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo osoba iz stavka 2. ovoga članka.
(4) U postupku u svezi s prijedlogom iz stavka 3. ovoga članka sud će saslušati maloljetnog podnositelja prijedloga i njegove roditelje odnosno skrbnika, pribaviti mišljenje centra za socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za odluku.
Članak 27.
(1) Brak ne može sklopiti osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti ili nesposobna za rasuđivanje.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi iz stavka 1. ovoga članka za koju utvrdi da je sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu interesu.
(3) Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo osoba iz stavka 1. ovoga članka.
(4) U postupku u svezi s prijedlogom iz stavka 3. ovoga članka sud će pribaviti mišljenje skrbnika ili roditelja koji skrbi o punoljetnom djetetu lišenom poslovne sposobnosti i centra za socijalnu skrb.
Članak 28.
(1) Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi brat i sestra, brat i sestra po majci ili ocu, dijete sa sestrom ili bratom svojega roditelja, djeca braće i sestara, te braće i sestara po majci ili ocu.
(2) Pored slučajeva utvrđenih u stavku 1. ovoga članka brak ne mogu međusobno sklopiti ni unuci braće i sestara te braće i sestara po majci ili ocu.
(3) Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 29.
Brak ne mogu međusobno sklopiti posvojitelj i njegovo posvojče.
Članak 30.
Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.
Članak 31.
Brak sklopljen protivno odredbama članka 26. do 30. ovoga Zakona nije valjan i na njega će se primijeniti odredbe o poništaju braka.
III. OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA
Članak 32.
(1) Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu se sporazumjeti:
1. da svako zadrži svoje prezime,
2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,
3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena,
4. da samo jedno od njih svojem prezimenu doda prezime bračnog druga.
(2) U slučaju sporazuma o prezimenu iz stavka 1. točke 3. ovoga članka nevjesta i ženik odlučit će koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.
(3) Sporazum o prezimenu mora biti u skladu s odredbama posebnog zakona.
Članak 33.
(1) U braku su bračni drugovi ravnopravni.
(2) Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.
(3) Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja.
(4) Bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.
Članak 34.
Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svoga rada i zanimanja.
Članak 35.
(1) Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen brak prestaje: smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili rastavom.
(2) Brak prestaje poništajem ili rastavom kad presuda suda o poništaju ili rastavi braka postane pravomoćna.
(3) Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga.
(4) Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema odredbi stavka 2. ovoga članka, prestanak braka ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen.
Članak 36.
U slučaju poništaja ili rastave braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku prestanka braka.
Članak 37.
Pravo na tužbu za poništaj braka na temelju članka 31. ovoga Zakona imaju bračni drugovi i centar za socijalnu skrb.
Članak 38.
(1) Pravo na tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 26. ovoga Zakona imaju i roditelji maloljetnika.
(2) Sud može odbiti tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 26. stavak 2. ovoga Zakona ako je u vrijeme sklapanja braka postojao ili je naknadno nastao opravdani razlog zbog kojeg je sud mogao dopustiti sklapanje braka.
(3) Tužba za poništaj braka ne može se podnijeti nakon što je maloljetnik navršio osamnaest godina života, ali bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan može podnijeti tužbu za poništaj braka u roku jedne godine od punoljetnosti.
Članak 39.
(1) Sud može odbiti tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 27. stavak 1. ovoga Zakona ako je u vrijeme sklapanja braka bračni drug bio ili je naknadno postao sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.
(2) Tužba za poništaj braka može se podnijeti dok traju okolnosti iz članka 27. ovoga Zakona.
(3) Bračni drug koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je nesposoban za rasuđivanje može podnijeti tužbu za poništaj braka i unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti, odnosno od prestanka nesposobnosti za rasuđivanje.
Članak 40.
(1) Pravo na tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 30. ovoga Zakona imaju i osobe s pravnim interesom.
(2) Sud će odbiti tužbu za poništaj braka ako je prijašnji brak prestao do zaključenja glavne rasprave.
Članak 41.
(1) U parničnom postupku za poništaj braka sklopljenog dok traje prijašnji brak jednog od bračnih drugova, postojanje ili nepostojanje tog braka dokazuje se izvatkom iz matice vjenčanih ili drugom odgovarajućom javnom ispravom.
(2) Ako stranke postojanje ili nepostojanje prijašnjeg braka ne mogu dokazati ispravama iz stavka 1. ovoga članka, sud će prekinuti postupak i uputiti ih da u određenom roku pokrenu parnicu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, te da o pokretanju parnice obavijeste sud. Na parnicu će se uputiti tužitelj koji tvrdi da prijašnji brak postoji, a tuženik koji osporava postojanje prijašnjeg braka iako je njegovo sklapanje upisano u maticu vjenčanih.
(3) Postupak prekinut prema odredbi stavka 2. ovoga članka nastavit će se kad odluka u parnici radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji postane pravomoćna.
(4) Ako parnica radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji ne bude pokrenuta u roku koji je sud odredio, smatrat će se da je tužba za poništaj braka povučena ako je tužitelj upućen na pokretanje parnice, a ako je na pokretanje parnice upućen tuženik, smatrat će se da je odustao od svoje tvrdnje da prijašnji brak ne postoji.
Članak 42.
(1) Rastavu braka može tužbom zahtijevati bračni drug, a oba bračna druga sporazumnim zahtjevom.
(2) Muž nema pravo na tužbu za rastavu braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.
Članak 43.
Sud će rastaviti brak:
1. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili
2. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, ili
3. ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju rastavu braka.
3. Posredovanje prije rastave braka
Članak 44.
(1) Bračni drug ili oba bračna druga koji imaju maloljetnu vlastitu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti dužni su centru za socijalnu skrb prije pokretanje parnice za rastavu braka podnijeti zahtjev za posredovanje.
(2) Postupak posredovanja provest će se i kad je jedan od bračnih drugova lišen poslovne sposobnosti ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.
(3) Bračni drug nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog druga nepoznato najmanje šest mjeseci.
Članak 45.
(1) Za postupak posredovanja nadležan je centar za socijalnu skrb na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište ili na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište bračni drug s kojim žive maloljetna zajednička ili posvojena djeca, odnosno djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti.
(2) Ako maloljetna zajednička ili posvojena djeca ne žive s roditeljima, a nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, za postupak posredovanja nadležan je centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta bračnog druga koji nije podnio zahtjev.
(3) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema stavku 1. i 2. ovoga članka odredit će je ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
Članak 46.
Ako je tužba ili sporazumni zahtjev za rastavu braka podnesen sudu prije okončanja postupka posredovanja, odnosno prije isteka roka iz članka 50. stavka 2. ovoga Zakona, a postupak posredovanja je obvezatan, sud će tužbu ili sporazumni zahtjev odbaciti.
Članak 47.
(1) Centar za socijalnu skrb pozvat će oba bračna druga da osobno pristupe i sudjeluju u postupku posredovanja. U pozivu će ih upozoriti na posljedice izostanka.
(2) U postupku posredovanja opunomoćenici ne mogu biti nazočni.
(3) Postupak će se obustaviti ako se pozivu nije osobno odazvao bračni drug koji namjerava podnijeti tužbu za rastavu braka, odnosno oba bračna druga koji namjeravaju podnijeti sporazumni zahtjev za rastavu braka, a uredno su pozvani.
(4) Ako nakon obustave postupka iz stavka 3. ovoga članka bude podnesena tužba ili sporazumni zahtjev za rastavu braka, sud će taj podnesak odbaciti.
Članak 48.
(1) U postupku posredovanja centar za socijalnu skrb ispitat će stranke o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, nastojati da se ti uzroci otklone i bračni drugovi pomire.
(2) Centar za socijalnu skrb upoznat će bračne drugove s pravnim posljedicama rastave braka, a osobito s onima koje se odnose na djecu.
(3) Ako se bračni drugovi tijekom postupka posredovanja pomire, zahtjev za ponovni postupak ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o ishodu postupka posredovanja.
Članak 49.
(1) Ako se u postupku posredovanja bračni drugovi ne pomire, centar za socijalnu skrb nastojat će da se bračni drugovi dogovore o tome s kim će živjeti maloljetno vlastito ili posvojeno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon njegove punoljetnosti, o njegovu uzdržavanju, o njegovim susretima i druženju s roditeljem s kojim neće živjeti, te o ostalim sadržajima roditeljske skrbi.
(2) Ako se bračni drugovi ne dogovore ili dogovor ne odgovara interesima djeteta, centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti ili na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odlučit će s kim će dijete živjeti, o njegovim susretima i druženju s roditeljem s kojim neće živjeti, odnosno o smještaju djeteta tijekom postupka posredovanja ili tijekom trajanja parnice za rastavu braka.
(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka važi do pravomoćnosti odluke o rastavi braka osim ako zbog promijenjenih okolnosti centar za socijalnu skrb ne odluči drukčije.
(4) Žalba protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njezinu ovrhu.
Članak 50.
(1) O postupku posredovanja sastavlja se zapisnik. Svakom bračnom drugu uručuje se ovjerovljeni primjerak zapisnika.
(2) Centar za socijalnu skrb dužan je, u pravilu, u roku od dva mjeseca, a najdulje do šest mjeseci od podnošenja zahtjeva provesti i okončati postupak posredovanja.
(3) Ako centar za socijalnu skrb ne okonča postupak u roku iz stavka 2. ovoga članka, bračni drugovi mogu pokrenuti parnicu za rastavu braka.
(4) Ako je od okončanja postupka posredovanja protekla godina dana, a pred sudom u tom roku nije pokrenuta parnica za rastavu braka, bračni drugovi dužni su prije pokretanja te parnice podnijeti novi zahtjev za posredovanje.
Članak 51.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će način vođenja očevidnika
i dokumentacije u svezi s poslovima centra za socijalnu skrb u području braka i odnosa u
braku.