TREĆI DIO
R O D I T E L J I I D J E C A
Članak 52.
Djetetova majka je žena koja ga je rodila.
Članak 53.
Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.
Članak 54.
Ako se materinstvo ili očinstvo ne može odrediti prema članku 52. i 53. ovoga Zakona, utvrđuje se priznanjem roditelja ili sudskom odlukom.
1. Priznanje materinstva i očinstva
Članak 55.
(1) Materinstvo i očinstvo može se priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom. Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih.
(2) Materinstvo i očinstvo može se priznati i u oporuci.
Članak 56.
(1) Materinstvo i očinstvo može priznati maloljetna osoba koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje izjave o priznanju.
(2) Materinstvo i očinstvo može priznati osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti ako je sposobna shvatiti značenje priznanja, osim ako je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može davati izjave koje se tiču osobnih stanja.
Članak 57.
(1) Priznanje materinstva i očinstva je neopozivo.
(2) Materinstvo i očinstvo ne može se priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.
Članak 58.
(1) Priznanje materinstva upisat će se u maticu rođenih ako je centar za socijalnu skrb nadležan prema mjestu djetetova rođenja dao prethodnu suglasnost.
(2) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje materinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.
(3) Kad sastavi ili primi zapisnik o priznanju materinstva, odnosno oporuku (članak 55.) matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih zatražit će u roku petnaest dana suglasnost, odnosno pristanak iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Pristanak iz stavka 2. ovoga članka matičar će zatražiti putem centra za socijalnu skrb.
(4) Nakon što pribavi suglasnost, odnosno pristanak propisan ovim Zakonom, matičar će priznanje materinstva upisati u maticu rođenih.
Članak 59.
Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.
Članak 60.
(1) Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove majke.
(2) Majka može izjaviti pristanak pred tijelima iz članka 55. stavak 1. ovoga Zakona.
Članak 61.
(1) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje očinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.
(2) Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili je starije od četrnaest godina, ali nije sposobno shvatiti značenje priznanja, a majka više nije živa, proglašena je umrlom, mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena poslovne sposobnosti ili joj boravište nije poznato najmanje dva mjeseca, suglasnost na priznanje očinstva daje centar za socijalnu skrb.
Članak 62.
(1) Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih odmah će pozvati majku po propisima o obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.
(2) Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.
Članak 63.
Ako u roku od šezdeset dana od dana priznanja materinstva ili očinstva nije dat pristanak sukladno odredbama članka 58., 60. i 61. ovoga Zakona, osoba koja je priznala materinstvo, odnosno očinstvo može pokrenuti sudski postupak za utvrđivanje njezinog materinstva, odnosno očinstva.
Članak 64.
(1) Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovom ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava.
(2) Majka može matičaru izjaviti na zapisnik koga smatra djetetovim ocem.
(3) Majčina izjava iz stavka 2. ovoga članka smatra se njezinim pristankom na priznanje očinstva.
Članak 65.
Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovom ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi iz članka 64. stavak 2. ovoga Zakona.
Članak 66.
(1) Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti iz članka 65. ovoga Zakona, pozvati majku da izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.
(2) Majku će se upozoriti da je radi dobrobiti djeteta dužna imenovati osobu koju smatra ocem.
(3) Majčina izjava pred centrom za socijalnu skrb o tome koga smatra djetetovim ocem ima značenje njezina pristanka na priznanje očinstva.
Članak 67.
(1) Kad primi majčinu izjavu iz članka 66. ovoga Zakona, centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, po propisima o obveznoj osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.
(2) Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.
Članak 68.
Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.
Članak 69.
Ako se u postupku propisanom člankom 65. do 67. ovoga Zakona očinstvo nije utvrdilo priznanjem, centar za socijalnu skrb će o tome obavijestiti majku i upoznati je sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom odlukom.
2. Utvrđivanje materinstva i očinstva sudskom odlukom
Članak 70.
(1) Tužbu radi utvrđivanja materinstva ili očinstva može podnijeti dijete do navršene dvadeset i pete godine života.
(2) Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti osoba koja ga po zakonu zastupa.
Članak 71.
(1) Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi utvrđivanja materinstva do navršene osamnaeste godine života djeteta.
(2) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršene osamnaeste godine života djeteta.
(3) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak odnosno suglasnost iz članka 60. i 61. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Članak 72.
Tužbu radi utvrđivanja materinstva ili očinstva može podnijeti centar za socijalnu skrb do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Članak 73.
(1) Ako osoba za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja materinstva, odnosno očinstva podnosi se protiv njezinih nasljednika.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta ili u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
3. Osporavanje materinstva i očinstva
Članak 74.
(1) Dijete može osporavati materinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.
(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.
(3) Ako je dijete maloljetno ili kad roditelji nad njim imaju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, tužbu u njegovo ime podnosi poseban skrbnik postavljen za tu parnicu, kojeg imenuje centar za socijalnu skrb kad je to u djetetovom interesu.
(4) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može za osobu potpuno lišenu poslovne sposobnosti i osobu za koju je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
Članak 75.
(1) Žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka može osporavati svoje materinstvo.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njezino materinstvo, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(3) Žena koja sebe smatra djetetovom majkom može osporavati materinstvo ženi koja je upisana u maticu rođenih kao majka, ako istovremeno traži da se utvrdi njezino materinstvo.
(4) Tužba iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja da je ona majka tog djeteta, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
Članak 76.
Pravomoćnom odlukom o osporavanju materinstva smatra se osporenim i očinstvo majčina muža.
Članak 77.
(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac. Ako je muž potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
Članak 78.
Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti postupak osporavanja materinstva ili očinstva u roku od šest mjeseci od smrti majke ili oca koji su pokrenuli postupak ili u roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
Članak 79.
(1) Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Ako je majka potpuno lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njezin skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta.
Članak 80.
(1) Muškarac koji je priznao očinstvo, a kasnije sazna za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(2) Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta.
Članak 81.
(1) Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih.
Članak 82.
(1) Ako je materinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.
(2) Osporavanje materinstva, odnosno očinstva nije dopušteno poslije djetetove smrti.
4. Posebne odredbe o materinstvu i očinstvu djeteta začetog uz medicinsku pomoć
Članak 83.
Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati materinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć.
Članak 84.
(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog muževa pristanka.
(2) Tužba radi osporavanja očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja da je do začeća došlo na način iz stavka 1. ovoga članka, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(3) Ako muž prije rođenja djeteta sazna da je do začeća došlo na način iz stavka 1. ovoga članka, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.
Članak 85.
(1) Roditeljska skrb obuhvaća zaštitu osobnih i imovinskih interesa djeteta, kao i odgovornost roditelja za njegovu dobrobit.
(2) Roditeljska skrb može se ograničiti ili oduzeti samo odlukom nadležnih tijela iz razloga i na način propisan ovim Zakonom.
Članak 86.
(1) Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.
(2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.
(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.
(4) Dijete ima pravo na izbor škole i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.
Članak 87.
Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom kažnjavanju, odnosno zlostavljanju.
Članak 88.
Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima, koja su dužna ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava.
Članak 89.
Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.
2. Odgovornost, dužnosti i prava roditelja
Članak 90.
Roditelji su, prije svih, pozvani i odgovorni omogućiti djetetu ostvarivanje njegovih prava. Roditelji će dijete upoznati s njegovim pravima, primjereno djetetovoj dobi i zrelosti.
Članak 91.
(1) Roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unapređenje, čuvanje i vraćanje zdravlja, sukladno propisima iz područja zdravstva i zahtjevima medicinske znanosti.
(2) Roditelj je dužan štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba.
Članak 92.
(1) Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi.
(2) Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.
Članak 93.
(1) Roditelji su dužni čuvati i njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.
(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.
Članak 94.
(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.
(2) Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.
(3) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.
Članak 95.
(1) Roditelji su dužni brinuti se o redovitom osnovnom školovanju djeteta.
(2) Roditelji su dužni brinuti se prema svojim mogućnostima i o daljnjem školovanju djeteta.
(3) Dužnost je roditelja odazivati se sastancima u svezi s odgojem i obrazovanjem djeteta.
(4) Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom obrazovanju svoga djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, športske i druge interese.
Članak 96.
Pravo je roditelja da žive sa svojim djetetom, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta.
Članak 97.
(1) Roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
(2) Uzdržavanje djeteta dužnost je i pravo roditelja.
(3) Roditelji imaju dužnost i pravo u skladu s odredbama ovoga Zakona upravljati imovinom svoga djeteta do njegove punoljetnosti.
Članak 98.
(1) Roditelji ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
(2) Centar za socijalnu skrb može po službenoj dužnosti ili na zahtjev roditelja odlučiti da samo jedan roditelj skrbi o djetetu, ako je drugi spriječen, lišen poslovne sposobnosti ili svojim postupcima ugrožava dobrobit djeteta.
Članak 99.
(1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, centar za socijalnu skrb odlučit će s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem, ako ovim Zakonom nije određeno da te odluke donosi sud.
(2) Susret i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti isključivo radi zaštite dobrobiti djeteta.
(3) Centar za socijalnu skrb može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome.
(4) U postupku donošenja odluke iz stavka 1. i 3. ovoga članka centar za socijalnu skrb uvažit će dogovor roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.
(5) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb donijet će odluku o smještaju djeteta kod druge osobe ili u ustanovu ako su oba roditelja spriječena ili nesposobna skrbiti o djetetu ili svojim postupcima ugrožavaju dobrobit djeteta.
(6) Ako centar za socijalnu skrb donese odluku iz stavka 5. ovoga članka, odlučit će o dužnosti i pravu u svezi sa skrbi o djetetu za svakog roditelja posebice.
Članak 100.
Ako među roditeljima nastane spor o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili spor između roditelja o ostvarivanju djetetovih prava, centar za socijalnu skrb će na zahtjev roditelja, po službenoj dužnosti ili u povodu pritužbe djeteta donijeti odluku radi zaštite dobrobiti djeteta.
Članak 101.
Centar za socijalnu skrb će na zahtjev roditelja ili djeteta koje je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji ili po službenoj dužnosti, ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti donijeti novu odluku o skrbi za dijete, bez obzira je li prethodno o tome odlučio centar za socijalnu skrb ili sud.
Članak 102.
(1) Centar za socijalnu skrb odlučit će o smještaju i povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi bez pristanka roditelja, ako su oba roditelja odsutna, spriječena ili iz zdravstvenih ili drugih razloga nesposobna skrbiti o djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava propisane pretpostavke za skrbnika.
(2) Smještaj, odnosno čuvanje i odgoj djeteta iz stavka 1. ovoga članka može trajati najdulje tri mjeseca.
Članak 103.
Oba roditelja ili roditelj koji sam skrbi o djetetu mogu čuvanje i odgoj djeteta privremeno povjeriti osobi koja ispunjava pretpostavke propisane za skrbnika.
Članak 104.
(1) Dijete se može povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj osobi, domu socijalne skrbi ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi samo odlukom centra za socijalnu skrb.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb donosi po službenoj dužnosti ili na zahtjev jednog ili oba roditelja.
Članak 105.
(1) Ako roditelj s kojim je dijete živjelo umre ili nastupe druge okolnosti zbog kojih taj roditelj nije u mogućnosti provoditi roditeljsku skrb, centar za socijalnu skrb će na zahtjev drugog roditelja ili po službenoj dužnosti odlučiti o daljnjoj skrbi o djetetu.
(2) Ako se dijete nalazi bez pravne osnove kod druge osobe koja odbija predati dijete, o zahtjevu roditelja ili po službenoj dužnosti o tome će donijeti odluku bez odgađanja centar za socijalnu skrb.
Članak 106.
Centar za socijalnu skrb će na zahtjev bake ili djeda donijeti odluku o susretima i druženju s unukom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta.
Članak 107.
(1) U postupcima propisanim člankom 98. do 106. ovoga Zakona omogućit će se djetetu da na prikladan način sazna važne okolnosti slučaja, da dobije savjet i izrazi svoje mišljenje te da bude obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta uzet će se u obzir u skladu s njegovom dobi, zrelosti i dobrobiti.
2) U postupku kojim centar za socijalnu skrb odlučuje s kim će dijete živjeti i o ostvarivanju ostalih sadržaja roditeljske skrbi, kao i postupku ovrhe tih odluka odgovarajuće će se primjenjivati odredbe članka 298., 343., 344., 345., 346., 348. i 349. ovoga Zakona.
3. Zaštita prava i dobrobiti djeteta i mlađe punoljetne osobe
Članak 108.
(1) Centar za socijalnu skrb poduzet će mjere radi zaštite prava i dobrobiti djeteta.
(2) Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
Članak 109.
(1) Centar za socijalnu skrb poduzet će mjere radi zaštite prava i dobrobiti mlađe punoljetne osobe do navršene 21. godine života.
(2) Centar za socijalnu skrb može u svrhu pomoći u razvoju osobnosti i odgovornosti do njenog osamostaljivanja, mlađu punoljetnu osobu uputiti u savjetovalište za mladež ili odrediti nadzor u svrhu pomaganja u prevladavanju teškoća odrastanja mlađoj punoljetnoj osobi ili ukoliko zato postoje posebni razlozi, smjestiti je u dom socijalne skrbi.
Članak 110.
Centar za socijalnu skrb upozorit će roditelje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta i pomoći im da te pogreške i propuste uklone, a može ih uputiti u savjetovalište ili školu za roditelje.
Članak 111.
(1) Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad roditeljskom skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta.
(2) Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program provoditi.
(3) Program nadzora može sadržavati upučivanje djeteta u dom za djecu u poludnevni ili dnevni smještaj, upučivanje roditelja i djeteta u zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i druge stručne pomoći.
(4) Nadzor se određuje u najkraćem trajanju od šest mjeseci. Osoba koja provodi program nadzora podnosi centru za socijalnu skrb izvješće najmanje jedanput u dva mjeseca, a na zahtjev centra za socijalnu skrb i češće.
(5) Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi mora ispunjavati pretpostavke za skrbnika, te ima pravo na mjesečnu naknadu na teret sredstava socijalne skrbi, osim ako nadzor provode djed ili baka.
(6) Službenik centra za socijalnu skrb nema pravo na naknadu iz stavka 5. ovoga članka kad nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi provodi tijekom uredovnog vremena.
(7) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će visinu iznosa i način isplate naknade za provođenje nadzora nad roditeljskom skrbi.
Članak 112.
(1) Ako roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta ili postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta, centar za socijalnu skrb će roditelju oduzeti pravo da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, te će dijete povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi.
(2) Smatra se da roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta primjerice ako ne skrbi dovoljno o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ne sprječava dijete u skitnji, prosjačenju ili krađi.
(3) Mjera iz stavka 1. ovog članka izreči će se i roditelju koji nije zaštitio dijete od štetnih postupaka drugih osoba, a posebice članova obiteljske zajednice ili nije ništa poduzeo za zaštitu djeteta.
(4) Oduzimanjem prava iz stavka 1. i 3. ovoga članka ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava roditelja prema djetetu.
Članak 113.
Centar za socijalnu skrb može po službenoj dužnosti ili na zahtjev roditelja ili skrbnika uputiti dijete kod kojega je došlo do poremećaja u ponašanju u ustanovu socijalne skrbi na poludnevni ili dnevni boravak, tjedni odnosno dulji smještaj, ako roditelji ili udomitelji nisu u mogućnosti valjano odgajati dijete.
Članak 114.
(1) Mjere iz članka 112. i 113. ovoga Zakona izriču se u trajanju do godine dana.
(2) Prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb ispitat će sve okolnosti slučaja, te radi dobrobiti djeteta novom odlukom ponovno izreći istu ili drugu mjeru za zaštitu djeteta.
(3) Žalba protiv odluka donesenih na temelju članka 111. do 113. ovoga Zakona ne odgađa njihovu ovrhu.
Članak 115.
(1) Roditelju koji zlorabi ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava oduzet će se roditeljska skrb odlukom suda u izvanparničnom postupku.
(2) Roditelj zlorabi roditeljske dužnosti i prava:
1. ako provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom,
2. ako spolno iskorištava dijete,
3. ako izrabljuje dijete sileći ga na pretjerani rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobi,
4. ako djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava,
5. ako navodi dijete na društveno neprihvatljivo ponašanje,
6. ako na drugi način grubo krši djetetova prava.
(3) Roditelj grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava:
1. ako je napustio dijete,
2. ako ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi,
3. ako u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom koje je smješteno u drugu obitelj ili u dom za djecu, a da za to nema posebno opravdan razlog,
4. ako je zanemario skrb za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo.
(4) Izvanparnični postupak za oduzimanje prava na roditeljsku skrb može se pokrenuti na prijedlog drugog roditelja ili centra za socijalnu skrb.
(5) Pravo na roditeljsku skrb vratit će se odlukom suda kad prestanu razlozi zbog kojih je to pravo oduzeto.
(6) Izvanparnični postupak iz stavka 5. ovoga članka može pokrenuti roditelj kojem je to pravo oduzeto ili centar za socijalnu skrb.
(7) Pravomoćna odluka o oduzimanju i vraćanju roditeljske skrbi dostavit će se nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih, a ako dijete ima neko pravo na nekretninama odluka će se dostaviti zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda radi zabilježbe.
Članak 116.
(1) Centar za socijalnu skrb može roditelju koji ne živi s djetetom zabraniti susrete i druženje radi zaštite zdravlja i drugih važnih interesa djeteta.
(2) Centar za socijalnu skrb može zabraniti roditelju koji ne živi s djetetom da se neovlašteno približava djetetu i uznemiruje ga.
Članak 117.
(1) Centar za socijalnu skrb ili sud koji vodi postupak u svezi sa člankom 112., i 114. do 116. ovoga Zakona može odgoditi donošenje ili ovrhu odluke, ako se roditelj na kojeg se odnosi primjena mjere obveže da će napustiti obiteljsku zajednicu u trajanju od petnaest dana, a da će redovito dolaziti u savjetovalište, školu za roditelje ili zdravstvenu ustanovu u koju je upućen.
(2) Odluka o odgodi iz stavka 1. ovoga članka opozvat će se i postupak će se nastaviti, ako se roditelj ne pridržava preuzetih obveza.
Članak 118.
U obitelji je zabranjeno nasilničko ponašanje bračnog druga ili bilo kojeg punoljetnog člana obitelji.
Članak 119.
(1) Centar za socijalnu skrb može u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje računa o upravljanju djetetovom imovinom te o prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za potrebe djeteta na temelju posebnih propisa.
(2) Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa djeteta donijeti odluku da roditelji glede upravljanja djetetovom imovinom imaju položaj skrbnika, te odrediti da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji ostvarenih po posebnim propisima ne isplaćuju na ruke roditelja, nego da se tim prihodima podmiruju životne potrebe obitelji odnosno djeteta.
(3) Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa djeteta zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku odredi mjere osiguranja na imovini roditelja.
4. Prestanak roditeljske skrbi
Članak 120.
(1) Roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne poslovnu sposobnost ili kad je posvojeno.
(2) Ako dijete posvoji maćeha ili očuh, roditeljska skrb ne prestaje roditelju koji je bračni drug posvojitelja.
Članak 121.
(1) Poslovna sposobnost stječe se punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti.
(2) Punoljetna je osoba koja je navršila osamnaest godina života.
(3) Poslovnu sposobnost može steći i maloljetnik stariji od šesnaest godina koji je postao roditelj.
(4) Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog maloljetnika iz stavka 3. ovoga članka odlučiti o stjecanju poslovne sposobnosti uzimajući u obzir njegovu mentalnu zrelost.
(5) U postupku iz stavka 4. ovoga članka sud će saslušati roditelje maloljetnika koji je postao roditelj i pribaviti mišljenje centra za socijalnu skrb.